General L. P.Growes, šef "Projekta Manhattan" smatrao je u kolovozu 1944. kako je došlo vrijeme da se zrakoplovstvo priprema za upotrebu atomskih bombi protiv Japana. Tada još nije postojala za upotrebu spremna atomska bomba i još uvijek se računalo s invazijom na glavni japanski otok Kyushu, koja je bila određena za 1.10.1945. Smatralo se da je za to bilo potrebno 36 divizija (više od milijun i pol američkih vojnika) i da bi gubitci bili jako veliki. U međuvremenu, brže-bolje se napravila atomska bomba. Atomske bombe bačene potkraj II Svjetskog Rata su bile glavni razlog kapitulacije Japana. Ostaje pitanje da li se moglo bez toga?!

Četiri planirana cilja za bacanje atomske bombe su bili;

1.      Kokura, gigantski kompleks tvornica municije i oružja.

2.      Hiroshima, luka u kojoj su se ukrcavale mnoge japanske jedinice, i u kojoj su se formirali konvoji. U gradu je osim tog bila i vojska od oko 250 000 vojnika.

3.      Niigata, luka na Japanskom moru, u kojoj su između ostalog, bile tvornica aluminijuma, velike ljevaonice željeza i važne rafinerije.

4.      Kyoto, grad sa oko milijun stanovnika, u koji se sve više prebacivala industrija iz ugroženih priobalnih područja.

Kyoto je skinut s liste zbog oblačnog vremena. Zamijenio ga je Nagasaki. Naime, Kyotovo  uništenje bi bilo ravno uništenju Rima. Kyoto je vjekovima bio prijestolnica Japana i imao je za Japance poseban povijesni, kulturni i religijski značaj. Gradovi koji su određeni za ciljeve došli su sada na "rezervnu listu" zrakoplovstva. To je značilo da se na njih nisu smjeli vršiti zračni napadi bez posebnog odobrenja Ministarstva rata. Građani Hiroshime, tog ljeta 1945, uopće nisu shvatili zašto je njihov grad ostao pošteđen strahota američkih bombardiranja koja su zadesila Tokyo, Yokohamu, Osaku i druge japanske industrijske i životne centre.

Prva atomska bomba (Little Boy - mali dječak) pala je na Hiroshimu. Pri visini od 9.450 metara bombarder Enola Gay u 8:15 sati je izbacio atomsku bombu koja je detonirala na visini od 580 metara. Poslije zasljepljujućeg bljeska razvila se paklena vrućina. Vatrena lopta jurnula je u vis pretvorivši se u gigantski oblak koji je ubrzo prerastao u gljivu od plinova, pare, prašine i dima. Iz oblaka je padala crna kiša. Zatim se digao vjetar, razvio se vreli plameni uragan. Tako je za nekoliko sekundi izbrisan cijeli grad.  U jednom trenutku je poginulo 140.000 ljudi a od radijacije još više. Temperatura na tlu u blizini središta eksplozije dosezala je i do 5000°C. Snažni udarni val vjetra, brzine 800 km/h, i plamene oluje uništili su sve unutar 13 četvornih kilometara.

Tri dana kasnije bačen je Fat Man - debeli čovjek – na Nagasaki, 09. 08. 1945. Poginulo je oko 35.000 ljudi, 5.000 je nestalo i oko 60.000 je ranjeno. Tko nije umro odmah umro je kasnije od zračenja. I danas se osjećaju posljedice zračenja koje će osjećati još deseci generacija tamošnjih preživjelih okolnih stanovnika.

31.1.1950. H.Truman je naredio američkoj komisiji da konstruira termonuklearnu bombu, koja se često naziva H-bombom. 1.11.1952. SAD su izvršile prvu termonuklearnu eksploziju. 01.03. 1954. Amerikanci su kod Bikinija izvršili eksploziju koja je po jačini bila ekvivalentna 15 milijuna tona eksploziva trinitrotoluola (TNT), dok je snaga obične atomske bombe ravna snazi koju razvija 10 – 50 tisuća tona TNT-a. Poznato je, da se i danas vrše pokusne eksplozije širom svijeta.

ŠTO JE ATOMSKA BOMBA?!

Atomska bomba pripada atomskom oružju čija se snaga zasniva na cijepanju atoma (većinom urana i plutonija) ili kombiniranim načinima (spajanjem lakih metala u teže) dobivanja atomske energije (hidrogenska bomba).

U atomska oružja ubrajaju se prema dosad objelodanjenim podacima: atomska bomba, hidrogenska bomba, kobalt-bomba, atomska artiljerijska zrna i različite radioaktivne materije.

Iako se njena detaljna konstrukcija drži u tajnosti, ipak su glavni principi atomske bombe poznati. Zasniva se na tome da se komadi urana ili plutonija drže do željenog momenta eksplozije u komadima manjim od kritične mase. Kritična masa je najmanja količina urana ili plutonija u kojoj se može povezati lančana reakcija. Ta količina iznosi i nekoliko kilograma kod urana 235 i plutonija.  Držimo li dva komada urana, kojima je masa manja od kritične, i sjedinimo li ih u poželjnom trenutku u jedan komad, čija masa prelazi kritičnu masu, nastupit će eksplozija zbog slobodnih neutrona u zraku, a pod djelovanjem kozmičkih zraka. Eksplozija je rezultat jako brzog oslobađanja velikih količina energije u relativno malenom prostoru, zbog cijepanja atoma.

Kod dosadašnjih bombi eksplozija je bila rezultat kemijskog procesa, kod kojega atomi ostaju cijeli, dok se kod atomske reakcije cijepaju, a kao produkti toga nastaju novi elementi.

Atomska bomba se u mnogome razlikuje od «obične bombe»: 1.količina oslobođene energije kod atomske bombe nekoliko tisuća puta je veća nego kod dosadašnjih bombi; 2.uz eksploziju, pojavljuju se nevidljive, prodorne i štetne zrake, razvija se jaka svjetlost i velika toplina; 3.eksplozija ostavlja radioaktivno djelovanje, koje je štetno za sva živa bića.

ČOVJEK ILI ŽIVOTINJA? – ŽIVOTINJA KOJA MISLI DA JE ČOVJEK!

Otkad čovjek postoji njegova povijest je prepuna ratova. Uvijek su veće zemlje ugnjetavale manje i uvijek su se pohlepni bogatili na račun drugih. Drugi Svjetski Rat je jedna velika priča u kojoj nekad veliki su prije rata postali silom prilika mali. Onda su poželjeli opet biti veliki, a to su jedino mogli ostvarit ratom. Onda se svijet okrenuo protiv onih koji žele nametnuti svoju strahovladu i ponovni modificirani feudalizam. Manji narodi su se ujedinili i veliko zlo pobijedili. Mnogi narodi su uvelike stradali. Ali narodi nisu puno krivi. Najviše su krivi što su živi. Jer da njih nema, ne bi poneki luđak pokušao osvojiti cijeli svijet. Sam ko jedinka ne može ništa. Onda on pomalo uvodi diktaturu u kojoj je on jedini zakonodavac. A kad neki luđak tipa pokojnog Hitlera («o mrtvima sve najbolje») ima «ne daj Bože»  nekakvu «obećavajuću» vojnu napravu ili bombu – njemu srce zaigra i on to mora isprobat. Ko malo dijete kad se igra sa svojom igračkom – do kraja. Međutim muškarci u toj dobi ne bi trebali biti djeca, ne bi trebali isprobavati tko ima veću toljagu, mač ili bolji luk.